Šikara na vrhu Spasovnjaka u Požegi, 9.45 ujutro, zima je, mjesec siječanj. Već gotovo 22 sata traže trogodišnjeg dječaka koji je odlutao iz bakinog dvorišta dan prije, oko podneva. U potragu je uključeno više od 200 ljudi, članova Gorske službe spašavanja iz Požege, Karlovca, Zagreba i Rijeke, policija, vatrogasci, vojska, Hrvatska udruga za obuku potražnih pasa, lovci, mještani, a u pripremi je i helikoptersko pretraživanje iz zraka.

Tada je do Josipa Granića, pripadnika karlovačke gorske službe spašavanja, došla njegova kujica Hosan, pokazujući da je ušla u trag izgubljenom dječaku. Dijete je nađeno u šikari u jarku kako leži potrbuške, golih leđa i bez cipela u polusvjesnom stanju, pothlađeno i u vidljivom šoku.  

Potraga za nestalim Brankom Aleksićem iz požeškog sela Dečevci uspješno je završena. Toga 11. siječnja 2007. svi su odahnuli, najviše prestravljeni roditelji koji su pred jutro već počeli gubiti nadu da će njihov dječak biti pronađen živ, a najveća zvijezda potrage bila je kujica Hosan. Ona je jedna od tri četveronožna heroja obučenih za potrage ljudi u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja (HGSS). Prošlu godinu HGSS pamtit će po najvećim uspjesima njihovih pasa do sada. Tijekom 2007. upravo zahvaljujući njima spašena su tri života.

Osim trogodišnjem Branku Aleksiću, belgijska ovčarka Yoda život je spasila 80 - godišnjoj baki Veroni Matoković iz Novog Senkovca, koja je u srpnju dvije noći i dva dana izgubljena provela na otvorenom, dok su Tau i Yoda mjesec dana kasnije s grupom spasilaca, na putu za svoja područja potrage, naišli na nestalu planinarku Kseniju Frbežar koja se izgubila na vrletima Velebita.

Hrvatska gorska služba spašavanja ima 17 pasa, a lani su, uz mnogobrojne akcije spašavanja unesrećenih i nestalih, zabilježili i 30 - ak potraga za nestalim osobama s područja cijele Hrvatske. Hosan, Yoda i Tau ostat će zapamćeni po pronalasku ljudi koji su bili izgubljeni i po nekoliko dana.

"Taj tren kada smo pronašli dječaka bio je šok i za mene, ali ostaneš priseban i radiš svoj posao dalje. A kada spasiš nečiji život, zapravo nisi ni svjestan što si učinio" kaže Josip Granić, prisjećajući se potrage u Požegi 11. siječnja prošle godine, koja je završila kada je Hosan pronašla dječaka.

Hosan je 3,5 - godišnja ženka pasmine border collie, a HGSS-u su je donirali njihovi kolege iz Walesa, iz jednog od timova za gorsko spašavanje u Velikoj Britaniji. Hosan i njezin vodič Josip Granić uspješno su prošli tečajeve i vježbe za obuku i postali su deseti tim s licencom u HGSS-u. Hosan je tijekom cjelodnevnog rada po nezahvalnim vremenskim uvjetima pokazala da je više nego pogodna za spasilački posao i u najlošijim vremenskim uvjetima, te je svih 10 vježbi iz pravilnika za licenciranje savladala bez problema. Spašavanjem dječaka iz Požege to je i dokazala.
"Kad smo dobili poziv u srijedu oko 18 sati od kolega iz Požege, krenuli smo na teren sa četiri potražna psa, a u Zagrebu su nam se pridružila još tri potražna psa iz Hrvatske udruge za obuku potražnih pasa (HUOPP). Drugi dan su i Riječani doveli svoj dva, tako da je na terenu ukupno bilo devet pasa. Teren je bio zahtjevan jer se potraga odvijala i noću. Najveći problem su nam zadavali visoka trava i korov, u koje su čak i psi teško ulazili. Dob djeteta, noć, šuma, blizina rijeke te zima, činili su potragu vrlo urgentnom. Srećom, dijete je nađeno na vrijeme" kaže Josip Granić.

"Kad sam ga našao, bio sam u društvu lokalnog stanovnika. Hosan je bila ispred nas i kada ga je našla, vratila se do mene i skačući na mene pokazala da je našla dječaka i dovela me do njega. On je ležao u tankom puloveru i trapericama, te bos jer je izgubio čizmice u blatu i šikari. Bio je preplašen, nije govorio. Utoplili smo ga, popio je malo vode i pojeo malo čokolade. Krenuli smo prema pristupačnom terenu na koji može doći Hitna. Umotali smo ga u vreću za spavanje i dali mu čaja, a čim se utoplio, počeo je razgovarati" priča Josip Granić, iznimno ponosan na svoju Hosan.

Andrea Pintar, članica karlovačke Gorske službe spašavanja i instruktorica za obuku potražnih pasa, kaže da ljudi mogu mnogo naučiti od svojih četveronožnih prijatelja.

"Kao instruktorica, svoje kolege učim da vjeruju, vole i poštuju pse. Ono što može odraditi pseći nos za našu dobrobit nezamjenjiv je dar prirode. Na nama je da znamo iskoristiti pseće osobine poput privrženosti, povjerenja, njuha i želje za igrom i zabavom na ispravan način" kaže Andrea Pintar. 

Njezina Yoda je, pak, 14. srpnja pronašla živu 80 - godišnju Veronu Matoković i tako uspješno okončala veliku potragu Gorske službe spašavanja, policije, vatrogasaca, lovaca i mještana koji su dva dana tražili izgubljenu baku u okolici Novog Senkovca na području Slatine. Belgijska ovčarka malinois, Yoda, posebno obučena za potrage, otkrila je baku kako izgubljeno luta šumom, iznemogla od hodanja bez vode i hrane.  

Verona je tog ljetnog četvrtka krenula u svoj vrt, udaljen pedesetak metara od svoje kuće, no obitelj se uplašila kad je nije bilo nakon sat vremena. Pretražili su okolicu i nisu je našli, pa su njezin nestanak prijavili policiji. U pomoć je pozvana Gorska služba spašavanja. Kako priča Andrea Pintar, prvo su "pročešljali" područje 300 metara oko kuće i onda po skupinama krenuli u različitim smjerovima, po sektorima. Yoda je doslovno odvukla Andreu na mjesto gdje je bila starica.

"Razgovarala sam na telefon s kolegom iz Rijeke i dogovarala njihov dolazak u akciju s njihovim psima, kada je Yoda odjurila "u krivom smjeru". Rekla sam kolegi na telefon: "Ne mogu sada, Yoda mi je otišla...". Kad sam pogledala za njom, imala sam što vidjeti. Staricu sam ugledala kako stoji uz kanal na rubu šume. Pitala sam je kamo je krenula, a ona mi kaže: "Pa, evo, hodam već tri dana". Odmah je pristala poći sa mnom i pitala me imam li vode. Dala sam joj vode i povela je do prvog hlada" prisjeća se Andrea Pintar. Yoda ima četiri godine, a već dvije i pol sudjeluje u potragama u sklopu HGSS-a. Baka Verona je prva osoba koju je pronašla.  

"Kad sam došla do Yode i bake, kujica je bila vesela i smotana, zapravo i nije znala što je doista napravila. Izvukla sam iz džepa paket nekih psećih "nagrada" koje je slasno pojela i nastavila se naguravati oko bake i mene" priča Andrea Pintar i dodaje, da je Yoda specifična i da nikada nije vidjela takvog psa.

"Za nju je sve što radi jednostavno zabava" dodaje Andrea.

Uz Yodu, "slasnu nagradu" sigurno je dobio i Tau, belgijski ovčar malinois, koji je s Yodom  i grupom spasilaca naletio na izgubljenu planinarku Kseniju Frbežar 15. kolovoza prošle godine na Velebitu. Ona je dvije noći provela na Velebitu, a tražilo ju je više od 80 gorskih spašavatelja sa psima tragačima i kolegama iz Hrvatske udruge za obuku potražnih pasa (HUOPP) sa svojim psima, te speleolozi koji su se zatekli na tom području, na vrlo opasnom i nepristupačnom terenu punom vrtača, jama i guste vegetacije. 

Nestanak Ksenije Frbežar policiji je prijavljen u trenutku kad je uspješno okončana akcija spašavanja Igora Jelinića, jednog od najboljih hrvatskih speleologa, četiri dana zaglavljenom u jami u talijanskoj Piaggia Belli sa slomljenom nogom i ozlijeđenim ramenom. Cijela je Hrvatska pratila najveću speleološku akciju spašavanja na svijetu i tada je stigla vijest o izgubljenoj planinarki.

Informacija je bila da je 38 - godišnja Ksenija Frbežar, članica zagrebačke Speleološke škole Planinarskog društva "Željezničar", nestala u okolici Crnopca na Velebitu.

 Bila je na terenu s ekipom koja je istraživala jamu i prema dogovoru, svi članovi trebali su se naći kasnije na dogovorenom mjestu. Ksenijin nestanak je prijavljen kad su ustanovili da ona nije došla na dogovoreno mjesto.  Dva dana kasnije, oko 10.35 sati, u blizini spilje Munižaba neozlijeđenu ju je pronašla skupina spasioca koji su bili na putu u svoja područja potrage. Na čelu grupe bio je Tau sa svojim vodičem Matkom Škalamerom, članom riječke podružnice Gorske službe spašavanja.

Tau i Matko su spasilački tandem već tri i pol godine, a Tau iza sebe ima već jednu uspješnu akciju pronalaska nestale osobe na riječkom području. No nažalost, ta je osoba nađena mrtva.

Kao licenciran pas Tau ima besplatnu hranu i veterinarsku skrb, a s Matkom provodi cijele dane. Jednom na tjedan treniraju, a jednom na mjesec odlaze na cjelodnevne vježbe. Matko Škalamera, 31 - godišnji Riječanin, član je Gorske službe spašavanja od 1995. godine i kako kaže, učlanio se iz mladenačkog zanosa, a sada, dodaje, više ne bi mogao mirno spavati da ne spašava ljude. 

Prosječna ocjena