Bruceloza je bakterijska bolest koja ne pogađa samo pse, već i mnoge druge domaće životinje - krave, koze, ovce, svinje, pa i ljude. Obično se radi o seoskim psima koji dobiju bolest preko kontakta s inficiranim pobačenim životinjskim plodom, hraneći se zaraženim mesom ili pijući zaraženo neprokuhano mlijeko. Bakterija je također prisutna u izmetu zaraženog psa i može se lako proširiti štenarom kontaktom preko izmeta ili drugih tjelesnih tekućina zaraženog psa, posebno tijekom parenja.

Simptomi zaraženog psa mogu uključivati pobačaj štenaca, infekciju ili neplodnost, artritis, visoku temperature, slabost stražnjih nogu, nedostatak energije ili oticanje žlijezda. Ako posumnjate da je vaš pas došao u kontakt sa zaraženim psom ili na selu sa zaraženim životinjama, te se pojavi bilo koji od navedenih simptoma, odvedite psa veterinaru na krvne pretrage.

Ako nalazi budu pozitivni, bit će potrebno liječenje antibioticima i možda će trebati dugo vremena dok se ubije bakterija. Vaš pas će trebati napraviti više krvnih pretraga u različitim razdobljima tijekom liječenja, a morate imati na umu da je moguće i za ljude da se zaraze psećom brucelozom, iako su šanse za to jako male.

Budući da je to spolno prenosiva bolest, uzgajivači moraju biti sigurni da su svi psi u njihovom programu uzgoja zdravi prije parenja. Bilo koji zaraženi pas ne smije se parity - možda neće pokazivati nikakve znakove bolesti ili neugode, no i dalje može prenijeti bolest preko svojih tjelesnih tekućina. Bilo koja nova jedinka u štenari trebala bi biti odvojena od ostalih pasa, dok testovi ne budu negativni dvaput zaredom, s razmakom od mjesec dana između njih.

Još ne postoji raspoloživo cjepivo protiv pseće bruceloze, pa je izdvajanje bilo kojeg pozitivnog psa iz uzgoja jedan od načina da pomognete u kontroli bolesti. Nosite rukavice dok rukujete ili bacate bilo kakav otpad ili pobačene tvari, te temeljito dezinficirajte područje.

Brucella canis je prvi put otkrivena sredinom 60 - ih godina i relativno je česta bolest kod skotnih kuja. Smatra se da zarazi oko 8 - 10% rasplodnih jedinki u SAD -u, unatoč velikom publicitetu koji je prati. Također predstavlja stvar od bitnog značaja za javno zdravlje jer je prenosiva na ljude, posebno na uzgajivače koji rukuju pobačenim plodovima. Zaraženi ljudi mogu razviti bolesti jetre ili artritis.

Jednom kad je pas obolio i liječen je od bruceloze, ne bi više smio biti u uzgojnom programu i trebalo bi ga sterilizirati ili kastrirati. Potpuno izlječenje gotovo je nemoguće, budući da bakterija može živjeti godinama u psu nakon zaraze i uvijek postoji mogućnost da bakterija ostane u stanicama ili da pas postane "prijenosnik" i prenese bolest dalje ukoliko se pari. Najsigurnije je za svakog uzgajivača koji je imao psa s takvom dijagnozom i koji se liječio od bruceloze, da istog isključi iz uzgojnog programa i od tada nadalje ga smatra isključivo kućnim ljubimcem.

Testiranje na brucelozu uključuju krvne pretrage kod veterinara. Svaki pas koji se pokaže pozitivnim, trebao bi se testirati još jednom za potvrdu, jer se bruceloza ponekad može pokazati lažno pozitivnom (ali i negativnom). Budući da se najviše širi parenjem, nužno je testirati sve pse u programu uzgoja, bilo mužjake, bilo ženke, prije parenja. Neće vam biti od nikakve koristi da kasnije nakon što vam potomstvo bude zaraženo saznate da je parnjak imao brucelozu, ili da je kuja u uzgoju prenijela bolest na parnjaka koji ju je došao oploditi, da bi on kasnije zarazio mnoge druge ženke prije nego što je bolest otkrivena. "Izliječeni" psi mogu početi širiti bakteriju iz svojih stanica mjesecima, nekad čak i godinama nakon liječenja.

Općenito gledajući, stopa inficiranosti od 10% (u SAD -u) je prilično visoka i ne bi je trebalo olako shvaćati. Želite li sačuvati svoje pse, postoji samo jedan način i zasad ne postoji cjepivo - vodite računa o svakom novom psu kojeg uključujete u uzgojni program i pobrinite se da bude testiran. Bolje spriječiti, nego liječiti.  

Prosječna ocjena