Parvoviroza je zarazna bolest pasa koja se očituje povraćanjem i profuznim krvavim proljevom i/ili upalom srčanog mišića s posljedicom zatajenja srca. Virus ima afinitet do stanica koje se brzo dijele pa prvenstveno napada stanice crijevnog epitelija i bijela krvna zrnca. Uzročnik bolesti je virus koji je prvi put izoliran 1978. godine. U vanjskoj sredini je vrlo otporan, pa ostaje virulentan 3 do 6 mjeseci na mjestu gdje je boravila ili defecirala bolesna životinja.

Osim pasa od parvoviroze oboljevaju i divlji kanidi (vuk, lisica i dr.), tako da su oni ujedno i rezervoar infekcije za pse. Izvor infekcije češće su bolesni psi koji izlučuju velike količine virusa u povraćanom sadržaju i stolici.

Rotvajleri i labradori su prijemljiviji na infekciju sa parvovirusom od drugih pasmina. Od parvoviroze mogu oboljeti sve dobne skupine pasa, ali je bolest ipak najfatalnija za štence od 6 do 15 tjedana starosti.

Težina oboljenja je vrlo različita, od blagog oblika koji se očituje samo sa nekoliko proljeva, do perakutnog toka bolesti, kada štenad ugiba unutar 24 sata od početka bolesti. Najčešće se srećemo sa akutnim oblikom bolesti koji započinje naglo sa povraćanjem, štene je bezvoljno i prestaje jesti. Proljev se javlja od 24 do 48 sata od početka povraćanja. Izmet je voden, krvav i vrlo neugodna mirisa, a oboljeli pas može imati desetke proljeva dnevno što dovodi do brze i jake dehidracije. Zbog gubitka tekućine i elektrolita u velikim količinama, takvo stanje je hitnoća, pa je potrebna promptna intervencija veterinara.

Pošto najčešće obolijevaju štenci, a to su mali organizmi, mogu dehidrirati i uginuti u roku od nekoliko sati Povišena tjelesna temperatura može i ne mora biti prisutna.

Povraćanje je općenito ozbiljan simptom ako se javlja više puta tokom dana, ili nekoliko dana uzastopce, pa je kod takvih promjena bolje odmah reagirati. Ponekad vrlo mlada i prividno zdrava štenad može nakon i neznatnog stresa jednostavno pasti i uginuti unutar nekoliko minuta zbog zatajenja srca. Bez liječenja životinja ugiba za 48 do 72 sata od početka bolesti. Zato svako povraćanje u štenaca vlasnici moraju shvatiti ozbiljno i odmah se obratiti svojem veterinaru. Samo prema kliničkoj slici bolesti ne možemo postaviti pouzdanu dijagnozu jer su povraćanje i proljev opći simptomi koji prate više zaraznih i nezaraznih bolesti pasa.

Potrebno je napraviti laboratorijsku pretragu krvi i ukoliko uz ovakvu kliničku sliku nađemo i drastično smanjen broj leukocita (bijelih krvnih zrnaca) tada možemo postaviti sumnju na infekciju parvovirusom.

Liječenje je samo simptomatsko. Prije svega, intravenoznom infuzijom nadoknađujemo izgubljenu tekući i elektrolite, dajemo sredstva za umirenje povraćanja i proljeva, i svakako antibiotike da spriječimo sekundarne infekcije bakterijama koje u pravilu prate ovu bolest. Liječenje je vrlo intenzivno te dugotrajno. Ako znamo da je crijevnom epiteliju potrebno najmanje 7 dana za oporavak, onda je jasno da se pas od ovakve infekcije potpuno oporavi tek 7 dana nakon prividnog ozdravljenja.

Prosječna ocjena

_MXC_TPL_DISPLAY 1 _MXC_TPL_OF 1 _MXC_TPL_COMMENTS