| Objavio Andreja,
18-07-2008 23:00
|
Pregleda: : 579 |
Izraz seborea upotrebljavamo kao opisni termin za kliničke znakove
koji se pojavljuju kod mnogih kožnih oboljenja, a dovode do poremećaja
u keratinizaciji kože.
Klinički razlikujemo nekoliko oblika
seboreje. Suhom seboreom nazivamo stanja kod kojih je koža, kako sam
naziv govori, vrlo suha, te je izraženo perutanje. Ovaj oblik najčešće
srećemo kod Irskih setera, Njemačkih ovčara, jazavčara i dobermana.
Drugi
oblik jest tzv. masna seborea koju povezujemo sa pretjeranom
produkcijom loja na koži. Takva koža je masna, a nerijetko je pokrivena
žućkastim naslagama. Za masnu seboreu predisponirani su psi pasmina
koker španiel, springer španijeli i shar pei.
Seboreični
dermatitis je treći oblik ove bolesti kod kojega su izražene upalne
promjene na koži, obilno perutanje i ljuštenje te sekundarna infekcija
bakterijama koja zahtjeva liječenje antibioticima. Seboreični
dermatitis praćen je i jakim svrbežom što najčešće ponuka vlasnika psa
d potraži pomoć veterinara.
Uzroci seboreičnih promjena na koži
su različiti. Primarnom seboreom nazivamo onu kojoj zapravo ne znamo
pravi uzrok, a sekundarna seborea može biti posljedica hormonalnih ili
metaboličkih poremećaja u organizmu, alergija, infestacija vanjskim
parazitima, gljivicama i slično. Dakle, seborea sama po sebi i nije
bolest koju treba liječiti, već je simptom koji nam ukazuje da sa
organizmom nešto nije u redu. Tako kod pasa sa takvim problemom treba
napraviti kompletne krvne pretrage kao i neke specifične kožne tekstove
kako bismo došli do točne dijagnoze. Ukoliko uspijemo dijagnosticirati
uzrok seboree, onda ćemo istovremeno tretirati i uzrok bolesti i
promjene koje su nastale kod posljedica. Dakle, ako se radi o jakoj
alergijskoj reakciji na buhu, zbog koje je u nekom stadiju bolesti koža
postala seboreična, riješimo li psa buha i alergije, riješili smo i
seboreu koja je u ovom slučaju samo posljedica. Na žalost, uzrok
seboree nije uvijek moguće naći pa u takvim slučajevima oboljelu
životinju tretiramo šamponima i drugim sredstvima koja će po potrebi
kožu ili zamastiti ili pak osušiti. Istovremeno preporučujemo i
sredstva koja neutraliziraju tjelesne mirise, jer bolesna koža ima vrlo
intenzivan miris koji u pravilu smeta vlasnicima. Seboreu, kojoj ne
znamo uzrok ne možemo izliječiti, ali ju možemo držati pod kontrolom,
te paziti da ne dođe do infekcija ili svrbeža.
Posebna pažnja polaže se ishrani oboljelih pasa te zaštiti od vanjskih parazita.
Tamara Ferari-Miškulin dr.vet.med.
|
|
|