| Objavio Andreja,
25-07-2008 00:00
|
Pregleda: : 288 |
Mrena (karakta), očne leže vrlo je često oboljenje u pasa, a može
imati razne uzroke. Mrena može biti genetski uvjetovana ili može
nastati kao posljedica inzulta koji mijenjaju metabolizam očne leže.
Mrene
možemo podijeliti na više načina, a ovdje ću ih podijeliti u tri
osnovne grupe urođene nenasljedne mrene, nasljedne mrene te sekundarne
mrene. Mrenu možemo definirati kao zamučenje očne leže, a neki procesi
koji izgledaju izvana slično, ali su zapravo locirani na kapsuli leže,
dakle na njenoj površini, nisu prave mrene. Tako laici nerijetko
ustanove da njihov pas ima mrenu, a zapravo se radi o
procesu na rožnici ili na kapsuli leže koji nemaju veze sa pravom
mrenom te je i liječenje drugačije.
Osim navedene podjele, mrene
dijelimo i ovisno o tome koji dio leže je zahvaćen, zatim po tome da li
su progresivne ili ne progresivne, djelomične ili totalne. Urođene,
nenasljedne mrene nastanu kao posljedica infekcije ili toksičnih
inzulta na fetus za vrijeme graviditeta. Uz takvu mrenu, koju
dijagnosticiramo već kod sasvim male štenadi obično srećemo i druge
defekte na očnim strukturama. Ovakve mrene češće srećemo kod nekih
pasmina pasa, posebno kod dobermana i stafordskih teriera. Kod ovakvih
slučajeva liječenje ne dolazi u obzir jer su oštećenja obično
prevelika. Nasljedne mrene dijelimo na one koje su vidne odmah, već kod
štenaca starih mjesec dana i na one koje se razvijaju tokom života.
Većina nasljednih mrena je specifična za određene pasmine, pa tako
uzgajivači već točno znaju kakvu vrstu mrene mogu očekivati kod
određene pasmine psa. U skupinu rasnih pasa kod kojih se javljaju
nasljedne mrene spadaju patuljasti šnauceri, kokeri, bob-taili,
retriveri te mnoge vrste teriera.
Nasljedne mrene se uglavnom
javljaju relativno kasno, u starosti od 3 do 7 godina, pa to
predstavlja veliki problem jer su psi u toj starosti već dali potomke,
dakle prenijeli su bolest u slijedeću generaciju. Nasljeđivanje mrene
nije jednostavno, gen je recesivan, tako da ne znači da će svi potomci
bolesnog psa imati mrenu, ali tim teže je oboljele isključiti iz uzgoja.
Sekundarne
mrene su one koje su uzrokovane drugim stvarima. Tako se mrena javlja
kod šećerne bolesti te kod trovanja nekim kemikalijama.
Mrena u određenoj fazi uglavnom postane totalna i bilateralna (na oba oka) što dovede do sljepoće oboljele životinje.
Mrenu
ne možemo izliječiti kapljicama, već se točno u određenoj fazi vrši
operativni zahvat kojim se odstrani kompletna leća iz jednog oka, pa se
psu vrati vid. Na žalost nisu sve mrene operativne, odnosno prije
operacije moramo se uvjeriti da su druge strukture oka očuvane
(mrežnica) kako zahvat ne bi bio uzaludan.
Tamara Ferari-Miškulin dr.vet.med.
|
|
|