| Objavio Andreja,
02-08-2008 00:00
|
Pregleda: : 368 |
Najčešće pitanje na koje odgovaraju prodavači hrane za kućne ljubimce, jest "koliko proteina sadrži ova hrana?"
Konzervirana
pseća hrana te suha hrana koju nalazimo u trgovinama kao kompletna
hranu za kućne ljubimce, za razliku od kod kuće pripremljene hrane,
sadrže točno određene količine potrebnih hranjivih tvari. Na ambalaži
ćemo naći točne podatke o tome koliko sadrže bjelančevina, tj.
proteina, izvora energije te vitamina i minerala.
Proteini su
sastavljeni od amino kiseline, od kojih su neke tzv. esencijalne i
moraju biti prisutne u hrani, jer ih pas ne može sam
sintetizirati. Neophodne amino kiseline nisu jednake za psa ili macu pa
iz tog razloga nije dobro psu davati hranu za mace. Neće se ništa dogoditi ako jedni drugima povremeno ukrasu
obrok, ali posebno u fazi rasta moraju jesti hranu prilagođenu njihovoj
vrsti i uzrastu.
Za normalno aktivnog psa, idealna količina
bjelančevina u obroku je negdje oko 20%, a uz to mu je potrebna
adekvatna količina energije, kako bi se bjelančevine mogle iskoristiti.
Potrebnu energiju dobije iz masti i ugljikohidrata. Pasji organizam kao
izvor energije koristi više masti nego ljudski organizam pa i 20% masti
u obroku zdravog psa nije previše. Gotove hrane često sadrže 30 pa i
više posto bjelančevina. U slučaju da uz takve količine bjelančevina
pas ne dobije dovoljnu količinu energije, bjelančevine se neće
iskoristiti. Razlog tome je da organizam bjelančevine prvo mora
raskrojiti do aminokiselina, a zatim iz nastalih aminokiselina mora
ponovno sintetizirati bjelančevine koje su mu potrebne. Za taj proces
koji se odvija u jetri potrebna je energija. Dakle, ako hrana sa 20%
bjelančevina sadrži 10 do 15% masti te razne žitarice koje sadrže
ugljikohidrate, onda je takva hrana sasvim dovoljna za zdravog normalno
aktivnog psa.
Ukoliko je pas debeo ili mršav, vrlo aktivan ili
pak neaktivan, povećanjem ili smanjenjem količine iste hrane može se
količina hranjivih tvari prilagoditi potrebama. Najsigurnije je
kupovati hranu renomiranih proizvođača jer su takve hrane uvijek dobro
izbalansirane, a nije na odmet obratiti pažnju na to koliko je
bjelančevina životinjskog, a koliko biljnog porijekla. Ukoliko hrana
sadrži značajan dio bjelančevina iz soje ili neke druge biljke, onda
takvu hranu treba izbjegavati jer biljne bjelančevine ne mogu
zadovoljiti potrebe psa koji je prije svega mesožder. Ovo ne vrijedi za
biljne izvore masti (ulje, margarin) koji su vrlo kvalitetni izvori
energije, a čak su pogodniji za stvaranje esencijalnih masnih kiselina
od životinjskih masti.
Tamara Ferari-Miškulin dr.vet.med.
|
|
|