Skupina:
IV. FCI skupina - Jazavčari

Alpski brak jazavčar je pas za lovce. Svojeglav je i agresivan u lovu, a inače je prijazan, srdačan i pitom. Brz je, neumoran i siguran. Vrlo aktivan, srednje velik i snažan pas s jakim kostima i dobro razvijenim mišićima. Djeluje elegantno. Na glavi nema bora, gubica je jaka. Mišićav vrat je u skladu s jako razvijenim tijelom. Noge su mišićaste i ravne, šape čvrste i skupljene. Rep je srednje dug s nešto kraćom dlakom. Dlaka je čvrsta, tvrda i debela iako ne glatka s dobrom poddlakom.

Idealna je tamno crvena jelenja boja ili crna sa smeđim pjegama. Bijela boja nije dozvoljena. Visina - 38 cm, težina - 15 kg. Prosječna starosna dob koju alpski brak jazavčar doživi je 12 godina. To je stara pasmina koju koriste za lov u predjelima njemačkih i austrijskih Alpa, te u bavarskim šumama. Do 1976. godine mislilo se da potječe od jazavčara, što je pogrešno. Pasminu su
priznali 1896. godine u Njemačkoj.

Alpskog brak jazavčara koriste kao krvosljednika za lov na zečeve i lisice. Pouzdan je tragač, traga štekčući. Lovac ga čitavo vrijeme čuje i zato se može dobro postaviti. U kući je miran i prijazan s članovima obitelji i djecom. Oprezan je i često ga vidimo na slikama kako čuva lovčev ranac, ili ulovljenu divljač. Može biti dobar pas za obranu. Kod uzgoja vrijede strogi propisi, posebno kod izbora pasa za oplodnju. Važne osobine su radna sposobnost i izgled.