| Objavio Andreja,
18-05-2008 01:00
|
Pregleda: : 572 |
Većina pasa razumije skoro sve, osim
jednostavnih riječi "dođi" ili "mirno". Nerazumijevanje
ovakvih pojmova, naravno, nije krivica psa nego njegovog gospodara, koji ga
nije znao naučiti. Po prirodi je svaki pas spreman podrediti se gospodaru,
ukoliko je on dovoljno autoritativan. Podređenost i spremnost na učenje kod
svakog su psa prisutni, morate samo znati kako ih probuditi. Nažalost,
prečesto vidimo kako se neki psi nemoguće ponašaju na uzici, nemogući su u
parku ili na cesti, gdje bez kontrole obavljaju svoje fiziološke potrebe, divlje
potežu vlasnika kroz izlazna vrata i pri tome mu skoro otrgnu ruku, silovito se
zalijeću u šetače i kada god mogu zatrče se za biciklistom....,a vlasnik stoji
potpuno nemoćan. Kod manjih pasa, kao što su jazavčari i pudle, neposlušnost
je samo neprijatna stvar, ali ako se radi o većim psima kao što su njemački
ovčari, rotvajleri ili mastifi neposlušnost i agresivno ponašanje su
vrlo opasni. Točne statistike nema, ali u i Hrvatskoj ima svake godine više tisuća ugriza. Po nekoj
starijoj statistici godišnje bude ugrizeno približno 70 poštara.
Odgoj psa je jednostavan proces ukoliko
poznajemo osnovne postupke. Bez njih je iznimno zahtjevno odgojiti
psa, naročito onog koji je po prirodi samouvjereniji. Kako dakle, odgajati psa?
Vidjet ćemo da je odgovor jednostavan i razumljiv.
Tko želi živjeti sa psom u ugodnom
suživotu mora ga odgajati autoritativno, ali ne i grubo. Ljudi sebe
kontroliraju razumom pa mogu međusobno biti strpljivi i prijazni. Psima je..
međutim, nužno potreban autoritet. To je nasljeđe koje su dobili od svoiih
vučjih predaka. Mladi vuk traži autoritet oca ili mužjaka koji je vođa čopora. Kada
odraste uvažava jedino vođu čopora - alfa životinju. U prirodi je jednostavno
stvoriti autoritet. Kada vođa izgubi svoj položaj drugi će ga članovi skupine
potjerati ili čak rastrgati. Gospodara bez autoriteta pas će voljeti, ali ga
neće štovati. Kada mu se nešto ne bude sviđalo protestirat će i neće
biti poslušan.
Prijašnjih godina često su se javljali
protivnici autoritativnog odgoja, objašnjavajući da sa psom treba raditi
lijepo. Autoritativan način odgoja ne znači da ćemo psa terorizirati,
tući ili se prema njemu ružno ponašati. Autoritativan - dosljedan odgoj je onaj
koji uvažava sociološke i psihološke predispozicije psa. Današnja kinološka
znanja temeljena su na znanstvenom
istraživanju života pasa (etologija), i ona potvrđuju načela autoriteta i
dosljednosti. Školovanje psa nije dresura koja kod psa izaziva tjelesne i psihičke
poremećaje. Psu ne smijemo oduzimati osobnost kako: bi nam postao
slijepo poslušan i podređen. Onaj tko tako razmišlja o autoritativnom načinu
odgoja i školovanja, ne pripada, u naš svijet ljubitelja pasa. Današnji način
odgoja i školovanja proistječe iz "odgovarajuće mjere strogosti
isprepletene s motiviranjem
(pohvala,nagrada) i čestim potvrđivanjem onoga što pas radi po našoj volji. Pri
tome koristimo znanje o prirodnom načinu odgoja koji se temelji na prirodnim
osnovama i prirodnom načinu ponašanja psa.
Psa počnite odgajati što ranije, najbolje
odmah. Tada još neće imati loših navika. U odgajanju psa morate uzeti u obzir
prirodne faze njegovog psihičkog razvoja.
Odgoj mora biti povezan s igrom koja mu čini zadovoljstvo, slično kao i kod
djece. Igrom odgajamo psa približno do šestog mjeseca, a nakon toga počinjemo
sa dosljednošću. Pri tome ne smijete pretjeravati niti psa psihički
preopterećivati. Ne treba ga imati stalno na oku, jer mu se neće dopasti osjećaj da je stalno
pod nadzorom. Potrebni su mu i trenuci potpunog opuštanja. Važno je da pas za
vrijeme odgoja ne izmakne kontroli. Sve to je lijepo i lako reći, no daleko je
teže dosljedno se ponašati po tim načelima. Moramo biti svjesni da naša
pogrešna reakcija može uzrokovati dugotrajne posljedice i teškoće u ponovnom
dostizanju željenog učinka. Ponekad je bolje odustati od izvođenja neke
vježbe nego ustrajati pod svaku cijenu, i pas može imati loš dan pa će vježbu
ili nešto drugo što od njega tražimo', teže shvatiti. Tada je pametno popustiti,
ali nikada nemojte popustiti zbog pseće svojeglavosti. Nikad nemojte prestati
sa vježbama na polovici. Iskoristite nekakvu ugodnu smicalicu i završite
poučavanje kako ste zamislili. Primjer: Mladi pas se odjednom ukoči, ne želi
više hodati na uzici i jednostavno legne. Pogrešno bi bilo vući ga za sobom ili
čak nositi. Morate mu prigovorom probuditi pozornost, a potom ga lagano
potegnite za uzicu ili upotrijebite kakav sitan ugrizak (u vrijeme školovanja
treba ih uvijek imati pri ruci) koji ćete mu podmetnuti pod nos. Tada ga postavite
na noge i pokušajte postići da se bar za nekoliko koraka pomakne naprijed. Ukoliko
ste to postigli pohvalite ga i prestanite raditi. Morate utvrditi da li je pas
prestrašen ili samo tvrdoglav. Ako je prestrašen toplim ga riječima umirite, a
ako je tvrdoglav morate mu pokazati da tako neće ići dalje.
|
|
|