| Objavio Andreja,
16-11-2007 13:29
|
Pregleda: : 325 |
Povijest:
U časopisu "Tierleben der Alpenwelt" 1853.
opisan je prvi put apencelski pastirski pas,
kao: "jasnog laveža, kratkodlaki, srednje veliki, višebojni
planinski pas" koji se "nalazi djelomično u cijelom redovnom
špicolikom sloju, djelomično za nadgledanje stada, dijelom za
zajedničko tjeranje stada".
Apencelski
pastirski pas prikazan je 1898. kao
samostalna pasmina. Prvi standard napravljen je uz suradnju velikog
pokrovitelja, nadzornika šuma Maxa Sibera i pasmina je predstavljena s osam pasa na prvoj internacionalnoj izložbi
u Winterthuru.
Zahvaljujući
poticaju prof. dr. Alberta Heima, koji
se veoma angažirao oko švicarskih pastirskih pasa, a samim tim i
oko apencelskog, 1906. osnovan je
"Apenzeller Sennenhunde Club", s razlogom da pasminu
zadrži u prirodnom obliku i unaprijedi. S obaveznim upisom štenadi u
apencelsku rodovnu knjigu započeo je željeni čisti uzgoj.
Prvobitna uzgojna područja bila su u Apenceleru. Danas je rasa
raširena po cijeloj Švicarskoj i uzgaja se van granica u mnogim
zemljama.
Pojam
apencelski pastirski pas danas je jasno označen i pasmina je kao
takva jasno odvojena od ostalih švicarskih pastirskih pasa. I pored
toga što je apencelski pastirski pas našao puno ljubitelja,
uzgojna baza je još uvijek vrlo mala. Samo odgovornim i opreznim
uzgojem moguće je produbiti i učvrstiti prirodne i poželjne
nasljedne osobine.
|
