Zvučni valovi koji nastaju titranjem nekog tijela ili neke tvari šire se zrakom i dolaze do uha. Na dnu vanjskog slušnog kanala uške nalazi se tanka i napeta kožna opna - bubnjić, koji zatitra istim ritmom i intenzitetom kakav je bio i podražaj. Gibanje bubnjića prenosi se slušnim koščicama (čekić, stremen i nakovanj) do slušnog živca, koji tako dobiva podražaj i prenosi ga u centar za sluh, smješten u mozgu.
Uho čovjeka u stanju je registrirati zvukove koji nastaju titranjem brzinom od 16 titraja, do najviše 20 000 titraja u sekundi. Uho psa daleko je sposobnije registrirati zvučne valove veće frekvencije, tako da pas čuje i zvukove koji nastaju pri brzini titranja nekog tijela i od 40 000 u sekundi. To su već podražaji u skali ultrazvuka posve nedostupni čovjekovu uhu. Sposobnost orijentacije psa pomoću sluha daleko je, dakle, bolja no u čovjeka. Pas ima još jednu prednost pred čovjekom. Dok se kod ljudi gubitkom bubnjića gubi i sluh, u pasa kojima je bubnjić iz bilo kojeg razloga razoren sluh nije izgubljen. Pas može primati zvučne podražaje i pomoću kostiju lubanje, smještenih u neposrednoj blizini uha. Svakako je smanjen raspon primanja zvučnih podražaja, no u uobičajenom načinu života pasa tako malo, da to njegov vlasnik uopće ne mora primijetiti.