Bolesti

Kada čitamo knjige o psima čes­to nailazimo na izraz pasminska predispozicija. Naime, pojedine pasmine sklonije su nekim bole­stima, što ujedno ne znači da će se svi ili većina pasa te pasmine razboljeti.

Među predispozicijskim bolesti­ma poznata je šepavost jazavčara do koje dolazi kod pasa na kratkim nogama koji imaju, u us­poredbi sa visinom, iznimno dugu kralješnicu. Do šepavosti dolazi zbog preopterećene kralješnice i pritiska kostiju na živce.

Posebno česta i opasna bolest je displazija kukova kada dolazi do degenerativnih promjena u zglo­bu pri čemu glava bedrene kosti postaje zaobljena i hrapava, a zglobna čašica sve plića, dok u težim primjerima skoro nestane. Bolest je uglavnom prirođena i najviše su joj izloženi psi većih pasmina. Svi njemački ovčari i svi labrador retriveri moraju imati dokaz o zdravim kukovima kao uvjet za dobivanje uzgojne doz­vole.

Obvezatno rentgensko sni­manje kukova uvedeno je u Hrvatskoj 1994. godine za služ­bene i velike pasmine i od onda  je uspjelo znatno smanjiti broj displazičnih životinja.

Kod dalmatinskog psa se često javljaju kristali mokraćne kiseline koji se izlučuju u zglobovima. To je vrlo opasna i bolna bolest ,  kod koje organizam ima po­teškoće sa razmjenom bjelanče­vina u organizmu.

Kamejne u mokraćnom mjehuru nastaju kod jazavčara, baseta i škotskih teri­jera. Bolest zahvaća uglavnom mužjake, i to ponekad vrlo mla­de, a liječenje se provodi opera­tivno.

Kod velikih pasa sa dubokim pr­sima (njemačke doge, krvosljednici, mastifi, njemački ovčari i irski vučji hrtovi) može doći do smrtno opasnog prevrtanja (torzi­je) želuca, jer će bez pravovre­menog kirurškog zahvata životi­nja uginuti. Do toga uglavnom dolazi zbog prežderavanja, halapljivog proždiranja i skakanja odmah nakon obroka. Znakovi bolesti su slijedeći: pas se počinje nadimati u trbušnom dijelu, pokušava povraćati i pri to­me izlučuje samo manje količine želučanog sadržaja, teško diše. Ne zamjetite li njegove probleme, smrt je neizbježna i nastupit će približno dva sata nakon početnih znakova bolesti. Vrlo rijetko dola­zi do prevrtanja želuca kod živo­tinje koja nije prejedena. Kod manjih pasmina, naročito te­rijera, može se začepiti ždrijelo i to posebno onda kada pas halap­ljivo jede pa pri tome pokuša po­jesti veći komad (mesa).

Kod koker španijela nerijetko do­lazi do psihičkih poremećaja pa psi iznenada postaju zajedljivi i za najmanji povod mogu ugristi čak i vlastitog gospodara. Pose­bno su tome izloženi zlatno sme­đi koker španijeli. Tipično je za te poremećaje da će pas ugristi bez upozorenja.

Razmjerno je mnogo pasa sa epilepsijom. Klinički znak bolesti je iznenadno tresenje, potom do­lazi do različito jakih grčeva miši­ća, do slinjenja, a pas može na kratko izgubiti svijest. Napad po­činje uglavnom bez razloga, po­nekad čak i u snu. Toj bolesti podliježu škotski terijeri, pudle, njemački bokseri i beagli. Napadi su rijetki - jednom ili dvaput go­dišnje, ali mogu biti i češći. Bo­lest je neizlječiva, a veterinar je može samo olakšati. Kada su na­padi česti - jednom ili dvaput tjedno - prognoza je slaba.

Uvrnuće kapka je bolest očnog kapka od koje često oboljevaju neke pasmine pasa i to uglav­nom čau-čau, erdel terijer, šar pei i rotvajler. Bolest se stručno zove entropija. Očni kapci izvrnu se unutra pa trljanje trepavica po očnoj jabučici izaziva česte upale oka. Izvrnuće kapka je, međutim,

pojava kod nekih drugih pasmi­na: bernardinaca, njufaundlenda, baseta, njemačkih boksera,špa­nijela i krvosljednika. Stručno se naziva ektropija. Donji kapak je "prevelik" i na njemu nastane džep u kojeg upadaju strana tije­la i bakterije koje također uzroku­ju stalne upale oka. To je nas­ljedna bolest i liječenje je mogu­će samo operacijom. Na oku se može razviti i upala rožnice (keratitis). Bolest možemo dija­gnosticirati i sami. Naime, na šarenici se odjednom pojavi metal­no sivi "oblačić" koji se postepe­no širi i u nekoliko dana zahvaća čitavu šarenicu. Ova bolest nas­ljedna je kod mopsa i pekinezera.

Prevlačenje trećeg očnog kapka događa se kod njemačkih ovča­ra, njemačkih doga, bernardinaca i pudli. Treći očni kapak kod zdravog psa vlasnici ni ne primje­ćuju, no u tijeku bolesti pojavi se na oku opna bijele boje. Kod nekih dugodlakih pasa, po­sebno rnaltezera, dolazi do jačeg izlučivanja suza tako da dlaka u unutrašnjim očnim kutovima pro­mijeni boju.

Upala vanjskog zvukovoda je po statističkim poda­cima najčešća bolest koker špa­nijela, pudla i labrador retrivera, pogotovo ako ti psi često idu u vodu. Pet puta je veća moguć­nost da se razvije upala kod pasa koji rado plivaju. Znaci bolesti su slijedeći: pas naginje glavu na stranu, uska je na pritisak vrlo bolna i ako zavirimo u unutraš­njost osjeća se neprijatan miris. Izlučuju se veće količine masno­će, unutrašnjost je zadebljana i crvene je boje.

Kožnim bolestima izloženo je pu­no pasa. Uzroci različitih upala kože   su mnogo­brojni, a više ih ima ljeti nego zi­mi. Najčešći uzroci su: zanema­rena i neočišćena dlaka, previše bjelančevina životinjskog podri­jetla u hrani, ležanje na sinte­tičkim podlogama, invazija buha, hormonski poremećaji, upale analnih vrećica i drugi. Kada je upala kože jaka moramo se posavjetovati sa veterinarom.

Tumori i druge novotvorine poja­vljuju se uglavnom kod starijih pasa. Skloniji su im njemački bokseri iako se ne može izuzeti niti jedna pasmina. Kod ženki je čest tumor dojki i to uglavnom kod koker španijela i jazavčarki. Dobiju ga oko sedme godine sta­rosti. Bolest je moguće spriječiti tako da ženka ima štence u mla­dosti, a pospješuju je lažne skotnosti. Kirurški zahvat je najčešće uspješan način za otklanjanje ta­kvih tegoba.

Do sada su bile opisane  neke teže bolesti pasa koje su tipične za pojedine pasmine. Nije nužno da do njih dođe i mala je mogućnost da će napasti baš vašeg ljubim­ca. Nitko se još nije pozabavio statističkim procjenama o tome pa ozbiljnijih podataka nema. Ne­mojte biti pretjerano zabrinuti, jer je ipak većina pasa zdrava i po­sjećuju veterinara samo iz pre­ventivnih zdravstvenih razloga.