Znanstvenici koji proučavaju pse jedinstveni su samo u jednom - i to bismo mogli nazvati svijetlom u još uvijek tamnoj povijesti na­stanka psa. Jedinstveni su, nai­me, u tome da ne znaju gdje je nastao pas.

Povijest domaćeg psa počela je vjerojatno prije 10.000 godina, krajem zadnjeg ledenog doba. Vukovi i šakaloidne vrste živo­tinja u prošlosti su bili raspro­stranjeni po cijeloj planeti. Pratili su lovce, braneći se ostacima njihove hrane. Ponekad bi napali i pojeli neko dijete, a povremeno su si i ljudi priuštili njihovo meso.

Arheolozi su otkrili kosture pasa u Engleskoj, Danskoj, Turskoj, Njemačkoj, Izraelu, Iranu, Japa­nu i u Arizoni (SAD). Ti kosturi pokazuju da je pas postao do­maća životinja prije osam do de­set tisuća godina. Veoma teško i zahtjevno bilo je ostatke morfo­loški obraditi (morfologija je na­uka o sastavu i građi čovjeka, životinja i biljaka). Pronađeni ostaci uistinu su bili siromašni: mali komadići kosti, ostaci luba­nje, dijelovi čeljusti. Sve to nije bilo dovoljno za rekonstrukciju vanjskog izgleda tadašnjeg psa. Ustanovili su jedino da su tada psi bili manji od divljih vrsta, što je bilo tipično za sve tadašnje do­maće životinje.