Malo dvomjesečno štene koje je došlo u vaš dom vrlo brzo, za svega nekoliko mjeseci, dosegnut će svoju spolnu zrelost, odnosno od šteneta postati mladi pas. Nekoliko slijedećih godina ostat će isti, a oko njegove 8. godine javljaju se prvi znaci starenja - pokoja sijeda dlaka, osjetljivost zubi i slično.

Životni vijek im ovisi o okolini, pasmini, zdravlju, higijenskim prilikama, kretanju, ali i pravilnoj ishrani. Neke pasmine žive jako dugo, primjerice špic i foksterijer mogu doživjeti i 18 do 20 godina, dok su bokseri i njemački ovčari stari već sa 12 ili 13 godina. Uvriježeno je mišljenje da godine psa treba pomnožiti sa sedam kako bi se njegova dob mogla uspoređivati s ljudskom.

psece-godine2.jpg

No da to i nije baš dobar izračun govori i primjer kujice, koja je s godinu dana spremna za parenje i prvo leglo, dok je djevojčica sa sedam godina još uvijek pravo dijete. Zato postoji tablica koja pokazuje da je pas star dva mjeseca jednak po starosti djetetu od 14 mjeseci, a pas star godinu dana odgovara dobi 14-godišnjaka.

Pas od 18 mjeseci ima 20 ljudskih godina, a nakon te dobi pada koeficijent kojim se pseće godine množe da bi se dobile ljudske. U svakom slučaju desetogodišnji pas ima otprilike 65 čovjekovih godina, a onaj od 16 doživio je duboku ljudsku starost od 89 godina. Prema toj tablici, koja nije znanstveno potvrđena, ispada da psi u pravilu žive više od 12, a manje od 15 godina.

Prema mišljenju mnogih, posebno ljubitelja pasa, priroda se s njima okrutno poigrala, jer u životinjskom svijetu ima puno dugovječnijih životinja - papiga primjerice živi i stotinjak godina, kanarinac 20, a žaba, vjerovali ili ne, 16.

Pas je na svom životnom vrhuncu između treće i pete godine. U tom razdoblju njegovo je tijelo potpuno razvijeno, a snaga mu je na vrhuncu. Od sedme, odnosno osme godine života počinje propadanje i pas umjesto igre traži mir, više sna i topline, što posebno dolazi do izražaja zimi kada se voli smjestiti uz peć ili kamin.

U tim godinama, lovački i radni psi više neće biti tako otporni i agresivni kao u mladosti. U starim danima pas ogluši, dobiva mrenu na očima, zubi mu se kvare i ispadaju pa sve teže jede, postaje mrzovoljan i drži se svojih starih navika, teško usvaja nove pa i najmanje promjene.

psece-godine.jpg

Zdravlje starog psa uvjetovano je načinom držanja u mladosti. Ako se mnogo kretao i boravio na otvorenom, bio čist, pravilno hranjen i ako je o njegovom zdravlju redovito brinuo veterinar, starit će uz puno manje problema i neugodnosti.

Stari pas traži mnogo pažnje, ali i mnogo mira. Potreban mu je jedan kutak koji će biti skriven od buke, a hraniti ga treba s lako probavljivom hranom - s više juhe, a manje mesa. Treba voditi računa da se u starosti pas ne udeblja, a to se može spriječiti dugačkim šetnjama i boravkom na otvorenom, ali bez trčanja i tjeranja psa na napore koji nisu prikladni njegovoj dobi i fizičkoj kondiciji.

Stari psi često blago umiru, no ima i slučajeva kad se muče s teškim bolestima i jakim bolovima. U tom slučaju, kad je sigurno da za psa nema izlječenja, treba nakon razgovora s veterinarom, i ako je potrebno više konzultacija, razmisliti i o eutanaziji.

Na to se nije lako odlučiti, ali prema uvriježenom mišljenju, gospodar i na taj način dokazuje ljubav prema svom najboljem prijatelju - pomažući mu da, u trenutku kad mu život postaje previše mučan, bezbolno zauvijek zaspi.

U svakom slučaju s eutanazijom ne treba žuriti, ona je zadnje što možete poduzeti i to tek kad se apsolutno uvjerite da drugog izlaza za vašeg ljubimca nema.