O psima
Je li kastracija pasa nehumana - pitanje je oko kojeg se već godinama spore zaštitari životinja s jedne i većina vlasnika kućnih ljubimaca s druge strane.
 
Moralne dvojbe je li to u redu muče samo nas ljude - često se znaju braniti pristaše kastracije, objašnjavajući da su se, otkako su to učinili, oni i njihov mezimac preporodili. Da je tako nije im teško povjerovati jer, primjerice, kastrirani mužjaci psa ne lunjaju uokolo tražeći ženku i svu svoju pažnju i ljubav usmjeravaju prema vlasniku i ostalim ukućanima.

Osim toga, kastracijom se rješava problem mogućeg markiranja, odnosno obilježavanja prostora urinom koji ima neugodan miris. U kući seksualno uzbuđeni mužjak psa može vas osramotiti naskakivanjem na vaše ili na noge vaših gostiju.
 
kastracija.jpg

Ženke pasa u pravilu se tjeraju dva puta godišnje, a vrijeme tjeranja traje jedan ili dva tjedna. Kastracija ženki, iako je veterinari ocjenjuju kao lagani, rutinski zahvat, kompliciranija je od kastracije mužjaka, kojima se u potpunoj anesteziji kroz malen rez odstranjuju samo testisi. Šivanje reza čak nije potrebno, za razliku kod ženki kojima se prilikom sterilizacije mogu odstraniti samo maternica ili i maternica i jajnici.

U svakom slučaju rez je velik nekoliko centimetara, a unatoč brojnim pričama kako je pas već 'sutradan ona stari' i nije baš tako. Nekoliko sati nakon što se probudi iz anestezije može biti slab, teturati i biti dezorijentiran, što je svakom vlasniku, koji voli svog ljubimca, vrlo teško za gledati.
 
 
Pojedini stručnjaci savjetuju kastraciju mužjaka i ženki pasa prije prvog tjeranja jer se tako može spriječiti moguće obolijevanje od raka testisa i prostate kod mužjaka i raka dojki i gnojne infekcije maternice kod kujica.

Koliko je rak dojki opasan govori i podatak da je fatalan za čak 50 posto oboljelih ženki pasa. Ni gnojna infekcija maternice nije bezopasna, zahtijeva dugotrajno i komplicirano liječenje koje uključuje i sterilizaciju.

Sterilizacija i kastracija pasa daleko je humanija od izbacivanja na ulicu kad postanu skotne, ili bacanje tek okoćenih štenadi u kontejnere za smeće čemu smo svjedoci i po našim većim gradovima.

Važno je znati i da sterilizacija neće bitno promijeniti karakter vašeg ljubimca (može postati samo umiljatiji i privrženiji), neće se zbog toga udebljati, a niti prije sterilizacije ne treba imati jedno leglo, ukoliko vi ne želite njegovog nasljednika. U tom slučaju treba biti oprezan - prije parenja morate biti sigurni, pogotovo ako nije riječ o rasnom psu, da ćete osim za onog koji ostaje s vama, uspjeti pronaći udomitelje i za sve ostale male bebe koje će ugledati svijet.