Hrana u gradu nije samo često nedostatna. Mnogo učestalije joj nedostaju bitni sastavni dijelovi kao što su, na primjer, vitamini, minerali i slično.
S druge strane, hrana u gradu obiluje različitim industrijskim dodacima koji nisu opasni za čovjeka, ali jesu za psa.
Na primjer, mnoge poslastice sadrže kakao i mentol. Mesna industrija proizvodi različite kobasice, hrenovke, safalade, salame, šunke, namaze, konzerve s gulašima, paprikašima i slično. Ti su industrijski proizvodi zaštićeni od kvarenja raznim kemijskim tvarima, s dodatkom boje da se poljepša izgled i raznih začina da se dotjera okus. Sve te kemijske tvari, jednako kao i kakao i mentol, ljudski organizam ili probavi ili neškodljivo izluči. Pseći organizam nema te sposobnosti, pa se mnoge od tih, ali i drugih štetnih tvari, u njemu gomilaju. Kad koncentracija štetnih tvari u organizmu prijeđe određenu granicu, kad je prekoračen takozvani prag podnošljivosti, počinje njihovo štetno djelovanje, u prvom redu na organe oštećene od neke preboljele bolesti. U pasa su to najčešće bubrezi. Oni počinju gubiti svoju osnovnu funkciju, a to je lučenje štetnih tvari iz organizma nastalih probavom hrane. Koncentracija tih tvari u krvi i tkivima raste, a posljedica toga je uremija koja neminovno vodi u brzu smrt.

Prema statistikama nekih vrlo urbanih sredina, gradova Zapadne Evrope i Sjeverne Amerike, više od 60 posto svih pasa ugiba od uremije. Očito je i nedvojbeno da bi se pravilnijom prehranom taj golemi broj ipak smanjio, drugim riječima, većem broju pasa produžio bi se ionako, u usporedbi sa čovjekovim, vrlo kratak vijek.