Štene

Najstarije prijateljstvo na svijetu najčešće započinje odlukom da želimo imati psa, ali ima i drugih iznimnih situacija u kojima posta­jemo njegovim vlasnikom.

Ponekad je pas poklon i to može biti velika pogreška, posebno ka­da je takav dar iznenađenje. U drugom slučaju pas može napro­sto krenuti za osobom koja po­tom postane njegov vlasnik i prih­vati ga, jer ne želi da jadnik završi pod kotačima ili nekako drugačije strada. Netko se pak sažali nad lutalicom kojem se loše piše, uzme ga i zadrži. Nisu rijetki primjeri da pojedinci posta­nu vlasnici pasa umrlih poznani­ka ili rođaka, pa pas, kojeg novi vlasnik poznaje od ranije, tako dobije novi dom.

kako-kupiti-psa.jpg

Ovim primjerima opisane su situ­acije u kojima postanemo vlasnik psa poradi "više" sile. Nabavka psa ipak bi trebala biti planirana i o tome ću pisati u nastavku.

Prije nego što psa dovedemo u kuću moramo dobro razmisliti. Pri kupnji novog automobila paž­ljivo pregledavamo uputstva, iz­računavamo troškove i damo si mnogo truda prije nego se odlučimo za "pravoga". Pse prečesto kupujemo spontano i s prvim teš­koćama ih se riješimo ili ih napro­sto odbacimo (kao pse). Svakog ljeta se u Njemačkoj u domovima za napuštene životi­nje, pojavi oko 50 000 pasa bes­kućnika. Mnogi se pred dopust riješe svojih četveronožaca na­prosto tako da ih negdje daleko izbace iz automobila, ili ih pak privežu za kakvo drvo u blizini gostionice.

Ono što je prije kupnje automobi­la dobro uputstvo, to je prije kup­nje psa dobra informacija. Već samo to da je tražite znači da ste na pravom putu i da ćete nabaviti psa nakon trijezne i duboke odlu­ke. Moramo vam savjetovati da ni­kada ne kupujete psa bez pret­hodnog planiranja, jer su takve kupovine rijetko kad dobre. Mno­go samo se  već puta uvjerili da su se ljudi dobrog srca smilili nad sud­binom nekakvog psa s lanca že­leći mu omogućiti bolji život. S najboljim namjerama su izmuče­nu životinju odveli kući, ali su je ipak nakon kratkog vremena mo­rali dati u dom za životinje. Stoga ne savjetujem spontanu kupovinu pasa u takvim domovima. Sućut je prije svega lijepa osobina, ali se u najvećem broju slučajeva ne isplati. Jasno nam mora biti slije­deće: pas prosječno živi 10 go­dina i toliko vremena je potrebno zajedno proživjeti s njim . Iz ma­le, mekane, dlakave grudice vrlo će brzo narasti velik pas, koji za sobom; ostavlja izmet, zahtijeva svakocnevnu njegu, hranu i izlas­ke. On ne može živjeti od naših otpadaka već mu hranu treba po­sebno 'kuhati ili kupovati tvornički pripremljene proizvode. Pas je ži­votinja a ne smanjeni čovjek, stoga moramo uzeti u obzir da je njegova prehrana priličan izda­tak. Hrana za manje pse godišnje stoji približno 500 €, a za veće, čak četiri puta više. U zapadno europskim drža­vama tim se troškovima još pri­braja porez na pse i osiguranje (u Hrvatskoj nema poreza na pse, a ni osiguranje nije uobičajeno). Prije nabavke psa svakako mora­mo provjeriti svoju kupovnu moć.