VI. FCI skupina

istarski-ostrodlaki-gonic


Najstariji opis istarskog oštrodlakog goniča može se naći u kronikama đakovačkog biskupa, Petra Bakića, koji je također zabilježio da je tu pasminu prvi put opisao đakovački kanonik, Petar, 1374. godine. Prvi put su izloženi 1910., a prvi put su upisani u hrvatsku rodovnu knjigu 1924. FCI je priznao pasminu 1948., a prvi standard je objavljen 1969. Njegovo tijelo je čvrste građe i snažnog kostura. Snježnobijele je boje sa žutim i narančastim oznakama, dlaka mu je duga i oštra. Duga glava s bujnim obrvama koje naglašavaju njegov ozbiljan, čak mrki izraz, no u njegovim očima može se primijetiti mnogo odanosti. Rep je debeo i blago zavijen prema gore. Njegov intenzivan glas je srednje visine, no često dubok.


KRATAK POVIJESNI PREGLED:

Njegova povijest jednaka je onoj kratkodlakog istarskog goniča, ali kako su psi s nakostriješenom dlakom općenito manje cijenjeni, njegova je ikonografi ja u riječi i slici vrlo ograničena. Istarskog oštrodlakog goniča podrobno je opisao B. Laska 1896. i 1905. godine. Ovi oštrodlaki goniči prodavali su se u Istri u području Pazina i Buzeta pod imenom "BARBINI". Za vrijeme Prvog svjetskog rata ova je pasmina gotovo izumrla. Od 1924. godine ovi psi su se upisivali u Hrvatsku rodovnu knjigu. FCI je priznao pasminu godine 1948., a prvi standard potječe iz godine 1969.

Izvor:
HKS

 

Više informacija o ovoj pasmini

Uzgajivačnice