Odgoj i školovanje
agresija
Doberman Rufus, fox terijer Pipi te njemačke ovčarke Panda i Uka mogu se smatrati itekako sretnim psima, jer se nalaze u sigurnim rukama dubrovačkih „šaptača psima" iz Kluba njemačkih ovčara Dubrovnik. Naime, iza vrlo određenog naziva ove udruge krije se neizmjerna ljubav prema psima svih vrsta i 'mješavina' te višegodišnji rad na upoznavanju njihovog shvaćanja svijeta, dresuri te, što je posebno važno, ispravljanju grešaka kojima vlasnici, namjerno ili ne, uzrokuju problematično ponašanje svojih četveronožnih ljubimaca.


„Udruga uzgajivača pasmine njemačkog ovčara 'Klub njemačkih ovčara Dubrovnik' osnovana je 22. kolovoza 2009. u Cavtatu, uz veliku pomoć predsjednika Povjerenstva za rad sportskih pasa Hrvatskog kinološkog saveza Zlatka Kličeka, jer kinologija u Dubrovniku dotad gotovo uopće nije bila razvijena," počinje svoju priču predsjednik Kluba Mirko Juranović, inače vlasnik Pande i Uke te uzgajivač njemačkih ovčara.

Iako nazvana prema tek jednoj pasmini, udruga okuplja sve ljubitelje i vlasnike pasa na području Dubrovnika. Prvotna četiri člana u gotovo tri godine pretvorila su se u dvadesetak stalnih članova i mnogo onih 'letećih' članova, koji sa svojim ljubimcima prolaze korisne tečajeve. Oni su isprva organizirani na nogometnom igralištu u Cavtatu, a nakon toga, zahvaljujući Župi svete Marije Magdalene, na nogometnom igralištu u Kuparima, gdje je postavljen poseban poligon.

Pit bullovi su na lošem glasu jer su korišteni za borbe pasa, ali to nisu oni htjeli, nego su to ljudi napravili od njih. Danas postoje pitbullovi koji su kao ovčice, samo što ne bleje okolo.

„Organiziramo proljetne i jesenske tečajeve osnovne poslušnosti, koji traju šest tjedana, po dva puta tjedno u trajanju od dva školska sata. Dosad smo organizirali četiri tečaja osnovne poslušnosti i jedan tragački tečaj po programu IPO 1. Na svakom tečaju radimo sa četiri do šest pasa, a pritom je vrlo važna dosljednost u dolascima i radu, što znači - nema zabušavanja," ističe Juranović, dodavši kako glavni problem u odgoju pasa leži u tome što većina vlasnika ne zna osnovnu igru sa psom, koja bi ga na vrijeme naučila socijalizaciji i odnosu prema okolini.

Nije kriva pasmina, ni pas, nego vlasnik

Pas je, ponavljaju u Klubu, životinja čopora, iako to mnogi vlasnici pasa ne razumiju. Njihovo ponašanje prema vlasniku najbolje se može protumačiti odnosima unutar čopora vukova; svatko zna svoje hijerarhijsko mjesto i svatko bespogovorno sluša dominantni par vukova.

Problem nastaje kad vlasnik ne odredi psu 'mjesto u čoporu', pa makar i na posve nevin način da ga pušta da leži gdje god želi u kući. To, kao i nedosljednost u naredbama i zabranama, može natjerati psa da pomisli kako je 'više rangiran' u odnosu na vlasnika ili člana njegove obitelji. To se može prepoznati kad pas počne lajati, režati, pa čak i gristi određene članove zajednice, u nastojanju da zauzme njihovo mjesto ili misleći da je već 'više rangiran'.

„Dok je on tvoj pas, ti si mu vođa čopora i jedino ako te on takvim smatra, on te može poštovati i slušati. Ako te smatra sebi ravnim, neće te ni slušati ni poštovati. od malih nogu treba se učiti poslušnosti," objašnjava jedan od članova Kluba Igor Martinović, vlasnik Pipi i Rufusa, kod kojeg je prepoznao potencijalni problem u dominaciji dok je još bio štene.

Pseći jezik
Ako je psu rep prema dolje i podvijen, on je u strahu, ima konflikt s nečim u okolini. Kad mu je rep vodoravno, on je stabilan, nema strahova, a čim diže rep gore, prelazi u stanje dominacije i agresije, objašnjava Juranović.

„Moj je doberman kao štene volio gristi ljude. Bio je još malen i nije imao strašne zube, ali ugrizao je jednoga dječaka. To su bili znakovi dominantnog i agresivnog ponašanja. Trebalo mi je sigurno dva mjeseca da to korigiram. Vodio sam ga među ljude, davali su mu poslastice, pa ih je počeo doživljavati kao nekoga tko ga voli i tko će ga nagraditi. Počeo je biti pristupačniji i veseliji, agresija je iščezla. Danas ima četiri i pol godine i bez brige ga mogu pustiti i po Stradunu i po Uvali, jer neće nikoga ugristi, pa čak i ako ga netko nagazi ili ako ga krene napasti drugi pas. U takvim se slučajevima povuče i ode," objašnjava Martinović, napominjući kako to nema nikakve veze s pasminom, već s jedinkama unutar nje.

„Cijeniti pse prema vrsti je čista diskriminacija. To se najčešće odnosi na pse tipa bull. Recimo, pit bullovi su na lošem glasu jer su korišteni za borbe pasa, ali to nisu oni htjeli, nego su to ljudi napravili od njih. Danas postoje pitbullovi koji su kao ovčice, samo što ne bleje okolo, dok se, recimo, i pudlica može napraviti toliko agresivnom da svi moraju oko nje bježati," ističe Martinović, dodavši kako je posebno osjetljivo razdoblje u psećem odgoju pubertet. On obično nastupa između 10. i 22. mjeseca života, a psi se tad pokušavaju dokazati, pa čak i prevladati svog hijerarhijski nadređenog 'člana čopora'. Naznaka da postoji problem jest kad se pas makar jednom ogluši na naredbu koju poznaje.

Nepravilnim radom sa psom od njega možemo napraviti agresivnog i prestrašenog psa, koji može biti opasan za okolinu.

Ne znači ne, inače...
„Psa se pravilnom odgoju i socijalizaciji uči kroz igru, nagrađivanjem i pohvalama. Naravno, postoje i kazne, ali prvenstveno u obliku samo jedne kratke i odlučne zapovijedi, npr. 'NE' ili 'FUJ'. Ukoliko se pas i na to ogluši, slijedi korigiranje povotcem i posebnim ogrlicama, kratkim trzajem," objašnjava Juranović, napominjući kako se psa ni u kojem slučaju ne smije udarati.

„Za napomenuti je da nepravilnim radom sa psom od njega možemo napraviti agresivnog i prestrašenog psa, koji može biti opasan za okolinu," dodaje.

„Ne mora značiti ne i vlasnik mora biti dosljedan. Ne može mu jedan dan nešto zabraniti, a drugi popustiti. Nije dobro kad pas razmišlja hoće li poslušati ili ne, naredbu jednostavno iz poštovanja mora poslušati," objašnjava Martinović.

Dominantno štene ima lopticu
Psi se prema temperamentu dijele na uravnotežene, nervozne, mirne i bojažljive, a karakterno mogu biti tvrdi, staloženi i uvredljivi, odnosno labilni psi. Prve karakterne osobine prepoznaju se još u štenećoj dobi.

„Svaki pas može biti kućni ljubimac, ali nije svaki stvoren za rad. Za to su potrebne dominantnije jedinke, a za određivanje toga postoje razni testovi. U leglu kmožete, recimo, primjetiti, kako vas dva štenca grizu po nogavicama, a jedan sjedi nešto dalje i gleda vas. Možete im i baciti lopticu, a onaj koji je uzme i nosi okolo jasno pokazuje dominaciju," ističe Juranović.

U leglu možete, recimo, primjetiti, kako vas dva štenca grizu po nogavicama, a jedan sjedi nešto dalje i gleda vas. Možete im i baciti lopticu, a onaj koji je uzme i nosi okolo jasno pokazuje dominaciju.

„Da bi se napravio uspjeh sa psom, treba ga najprije voljeti, a potom i naučiti, školovati pa tek onda od njega zahtijevati da izvršava zapovjedi," dodaje te poziva sve vlasnike pasa da im se pridruže na idućem, proljetnom tečaju, pa makar i samo radi druženja. „Ovo nije sistem gdje se psa pošalje na nekoliko mjeseci da ga netko drugi dresira, ovdje vlasnik uči sa psom i povezuje se s njim," objašnjava.
Ljubitelje pasa na području Dubrovnika krajem proljeća očekuje i jedna posebno dobra vijest, upravo zahvaljujući trudu članova Kluba njemačkih ovčara Dubrovnik.

„Sa Hrvatskim kinološkim savezom, Zajednicom udruga uzgajivača njemačkih ovčara Hrvatske, Klub će početkom svibnja organizirati nacionalnu izložbu pasa i radni ispit po programu Sportske radne kinologije u kompleksu auto kampa Kupari. Radni ispit će se održati 4. svibnja, a izložba 5. svibnja, prvi put od 2006. godine," ističe Juranović te poziva sve zainteresirane za sudjelovanje na izložbi ili pak pomoć u organizaciji da se jave Klubu, u nadi da će kinologija na dubrovačkom području napokon zaživjeti u punom sjaju.

Izvor: Portal Oko