Pitanje:
Psa, kujicu smo našli na smetlištu. Dosta sam knjiga pročitala o psećem ponašanju i dosta mi je stvari jasno - no kako zaista dugo nismo imali štene, sad imamo veliki problem. Čim uđem u stan, a u stanu atomska bomba, raskopana kanta za smeće, ona jadna piški i trese se - a nikad, baš nikad se nismo na nju izderali ili je kaznili (trešnjom za šiju) prije nego sto smo joj se javili i poigrali se malo.

pas-kopa-po-smecu

Nekako sam mislila da je bolje prvo se javiti, a onda tek kazniti - uglavnom mislim da mala zna što je učinila jer se upiški čim joj kažemo 'što si to radila' ili 'fuj to Kana' - to joj je ime. Mislim da zna što radi i da nam to radi iz dišpeta, iz inata. Molim vas savjet.

Odgovor:
Za svaku pohvalu je što ste spasili psa sa smetlišta, ali vaš odnos s njim bi trebali razmotriti i popraviti. Pas koji je živio na smetlištu navikao je pribavljati hranu tražeći i kopajući po smeću, pa je naučeno nastavio primjenjivati i u vašem stanu. Gotovo svi psi bi, bez obzira gdje su odrasli, barem pokušali učiniti isto s našom kantom za smeće. Pas živi prvenstveno u svijetu mirisa, a kanta je pravi zlatni rudnik za istraživanje.

Kada maleno štene ostane samo u stanu, najjednostavnije za oboje bi bilo da kantu sa otpacima maknete iz njegovog dosega. Kad ste s njim u stanu, naučite ga da u vašem stanu vrijede nova pravila i da svoju hranu može jesti isključivo iz svoje zdjelice. Ukoliko pas ima zadovoljene ostale potrebe i ne ostaje predugo sam, vrlo brzo će naučiti što u ovom slučaju želimo od njega.

Način na koji pokušavate riješiti nastali problem će samo izazvati još puno veće probleme vama, a psa će, u najnježnijem periodu njegovog života, naučiti da ljudi reagiraju njemu nerazumljivo i pregrubo. Pse ne treba humanizirati, već ih treba razumjeti i voljeti onakvima kakvi zaista jesu. Dakle, psi se ne inate, da bi nama, kad se umorni vratimo s posla, napakostili.

Kad uđete u stan i vidite što je pas napravio, za korekciju je već prekasno i pas neće razumjeti zašto ga kažnjavate jer je odavno zaboravio što je radio dok vas nije bilo u stanu. Svo vaše ponašanje koje će uslijediti mu je nerazumljivo i boji ga se. Ne vjerujem da u iti jednoj knjizi piše da bi trebalo postupiti na način na koji postupate u tom trenutku.

Kad uđete u stan, pas vam se veseli što vas vidi, vi ga pomazite i obratite mu se, što je normalno i prirodno. Ali ostalo što činite s njim mu je nerazumljivo zato što psi ne razumiju zašto ih se kažnjava za nešto što su napravili prije sat vremena. To što se ona stisne, pokunji i mokri pod sebe nije znak da razumije što joj govorimo, nego da je u prevelikom strahu od naših trenutnih postupaka, od nas. I ukoliko ponavljamo ista ili slična ponašanja prema njemu, pas će ubrzano gubiti povjerenje u ljude i izrastati u nesigurna i prestrašena psa. Tako da je potrebno odmah promijeniti vaše shvaćanje psa, desenzitirati psa od traumatičnih iskustava za koja se nadamo da neće ostaviti predubok trag, te da se neće prenijeti na ostale dijelove suživota i odnosa sa psom.

Kada vas nema u stanu, što u ovoj dobi psa, ne smije trajati predugo, možete je zatvoriti u veći transportni boks ili u prostoriju u kojoj neće moći ništa uništiti. Odmah po dolasku u stan, izvedite je vani da se olakša i nagradite je za to. Kada ste s njom u stanu vježbajte je da ne obraća pažnju na kantu sa otpacima, laganim ali brzim dodirom skupljenih prstiju po vratu ili slabinama, spriječite je u začetku radnje. I nikako joj nakon toga nemojte objašnjavati, vikati na nju prijetiti, niti ostati u ljutnji.

Kad smo preusmjeravanjem dobili pažnju psa usmjerenu na nas, nagradimo ga lijepom riječju, psećim kolačićem, igračkom. Kontrolirajte intenzitet glasa jer pas koji je doživio nelogičnosti i neugodnosti koje je povezao s našim glasom, treba vremena i njemu razumljivih i logičnih ponašanja s naše strane da ne izgubi povjerenje u ljude. Kazne i grubosti su nepotrebne i štetne, potrebno je reagirati odmah, imati mjeru i nikako ne misliti da pas čini nešto da nama napakosti. Upravo je suprotno, velika većina pasa ima ogromnu volju da ugodi vlasniku, a na nama je samo da je usmjerimo u pravom smjeru i da psa shvaćamo kao životinju.

Odgovorio:
Denis Prtenjača,
Klub za obuku pasa Rijeka

Izvor: Magazin.hr