Veterinar
fizio-terapija2
Riječ hidroterapija dolazi od grčkih riječi hydor (voda) i therapeia (cijeljenje), a povijest terapije u vodi kao metode u fizikalnoj medicini pratimo unatrag nekoliko tisuća godina.

Iako je često mišljenje da se hidroterapija primjenjuje samo nakon ortopedskih operativnih zahvata u humanoj medicini, ona je danas u razvijenijim zemljama postala sastavni dio liječenja kućnih ljubimaca. I u Hrvatskoj se danas našim ljubimcima, još uvijek najčešće psima, nudi mogućnost kontroliranog kretanja u vodi, korištenjem pokretne trake potopljene u temperiranom vodenom mediju. Koliko je kretanje važno može se sažeti u rečenici:» Dar pokreta je gotovo jednak daru života». Pokret u vodi, osim što im pruža neizmjerno sretan doživljaj, omugućuje i vrlo učinkovit način liječenja brojnih bolesti. Neke osnovne bolesti kojima su naši četveronožni prijatelji sve češće opterećeni, a hidroterapijom ih možemo liječiti su:

Displazija kukova - Artroze i artritisi
Displazija lakta, ramena - Spodiloza
Puknuće prednjih križnih ligamenata koljena - Pretilost (prekomjerna tjelesna težina)
Lomovi kostiju (frakture) - Pareze i paralize zbog promjena na kralježnici
Iščašenja zglobova (luksacije) - Bolesti srčanoga i krvožilnog sustava
Amputacija ekstremiteta - Poodmakla dob

Nerijetko se hidroterapija povezuje sa pre i post operacijskim liječenjima. Ona, osim što povećava uspješnost kirurške terapije tijekom poslijeoperativne rehabilitacije, ima zadatak i što bolje pripremiti životinju za operaciju. Poboljšanje kondicije, većinom pasa, prije operacije smanjuje rizik koji je neizbježan, tj. uvijek prisutan. Pretilost često povećava rizik anestezije. U takvim je slučajevima hidroterapija idealan način za smanjenje tjelesne težine u sklopu pripreme za operacijski zahvat.
Hidroterapija u poslijeoperacijskom tijeku liječenja ortopedskih problema zauzima vrlo važno mjesto. Smatra se standardnim pristupom u rehabilitaciji ortopedskih pacijenata. Neizostavan je i nerijetko najuspješniji oblik fizikalne terapije nakon operacija kuka, križnih ligamenata koljena, lakta, zbrinjavanja fraktura, neurokirurških zahvata, osobito kralježnice. Kretanje pacijenata nakon takvih operacija je vrlo bolno i otežano, a prema uputama kirurga mora biti kontrolirano i ograničeno. Vlasnici koji su pokušali poštovati ovakve upute znaju da je to teško izvedivo, pa je povratak opsega i tonusa mišićja usporen i nedovoljan, a učestalost komplikacija poput kontraktura, atrofija mišićja i smanjenog obujma kretnji zglobova vrlo velika. U takvim slučajevima hidroterapija čini iznimno uspješan način rješavanja problema. Ona proces oporavka znatno ubrzava i poboljšava.
fizio-terapija3Hidroterapija može biti oblik terapije stanja kao što su pretilost ili oslabljen srčani i krvožilni sustav. Posebno je važan kod stanja kod kojih su uobičajene šetnje ili kretnje onemogućene zbog boli (artritis, displazija kuka, displazija lakta).
Funkcija zglobova, mišića i kostiju u neposrednoj je ovisnosti o postojanju pokreta. Podražaj i sile, koje su samo tada prisutne, su presudne u očuvanju pokretljivosti. Kao što motor automobila propada i hrđa stoji li dugo u garaži i ne podmazuje se uljem, tako i zglobovi životinje koja se nedovoljno kreće podliježu degenerativnim promjenama i gubitku opsega kretnji. No kretnje na tvrdoj površini mogu uzrokovati trajna oštećenja zbog stresa koji se prenosi na tetive, ligamente i ponajprije zglobove.
Kretanje u vodi nije isto što i kretanje po betonu, stepenicama ili trčanje u parku ili vrtu. Silom uzgona u vodenom mediju uklanja se stres udarca o podlogu, kao i opterećenje zglobova, što izravno pridonosi smanjenju boli i olakšava kretanje. Hod u vodi i plivanje omogućuju kretanje bez rizika od preopterećenja i oštećenja zglobova, ligamenata i tetiva.
Idealna temperatura vode u kojoj se izvodi hidroterapija iznosi oko 27°C. Plivanje u jezerima i rijekama zbog toga, kao i zbog nekontroliranoga ulaska u vodu i izlaska iz nje se ne preporučuje, osobito u hladnijem dijelu godine. Toplina vode za vrijeme hidroterapije potiče širenje krvnih žila na površini tijela, povećava tjelesnu temperaturu i posljedično dovodi do smanjenja boli i spazma muskulature. Smanjena pokretljivost često je povezana s boli, oticanjem ili ukočenosti. Ukočenost zglobova smanjuje se djelovanjem topline vode s posljedičnim širenjem krvnih žila. Hidrostatski tlak vode pomaže smanjenju otekline tkiva pospješujući lokalni protok krvi i limfe, dok vježbe u toploj vodi dodatno pojačavaju opću cirkulaciju.
Kako bi se izbjegle moguće neželjene posljedice, hidroterapija se provodi pod obvezatnim veterinarskim stručnim nadzorom. Suradnja veterinara, vlasnika i njegovog ljubimca tijekom izvođenja vježbi u vodi nezaboravni su događaj koji ih sve zbližava, sprijateljuje i obogaćuje iznimno vrijednim iskustvom. Stoga pokušajte!

Lea Kreszinger, dr.vet.med.
www.fiziovet.hr