Odgoj psa počinje praktički od dolaska u kuću, kada ga počinjete učiti gdje se obavlja nužda. Kod pasa, kao vrste koja živi s drugom vrstom (ljudima), a redovito ima i kontakte sa svojom vrstom (psima), izraz "dobro socijaliziran i odgojen'" znači, da se moraju naučiti ponašati i prema ljudima i prema drugim psima.

Da biste psa uspješno socijalizirali i odgojili, morat ćete s njime proći ono što zovemo školovanjem, osnovnom dresurom ili poslušnošću.

Postoje različite prihvaćene metode odgoja i dresure pa je važnije što, a ne kojom metodom ćete postići. Pas mora reagirati na svoje ime, a da biste ovo postigli, gotovo vam i ne treba posebno umijeće: on je dovoljno inteligentan da, nakon što mu se puno puta obratite istom riječju, shvati da se ta riječ odnosi na njega.

sto-pas-treba-znati.jpg

To što on zna da se njemu obraćate kad izgovorite njegovo ime, ne znači automatski i da će mu se uvijek na to dati reagirati - sve reakcije ga trebate naučiti. Naravno, osnove i metode o kojima govorimo odnose se na pse ljubimce, nikako na radne i druge pse posebnih namjena.

Ako imate iskustva sa školovanjem pasa, najbolje je da to sami radite, jer se pas prije svega nauči slušati onoga tko s njime radi. Ako nemate iskustva, prva opcija je upisati se na neki od skupnih tečajeva na kojima nekoliko pasa i njihovih ljudi skupa uči. Ako želite brže i efikasnije rezultate te si to financijski možete priuštiti, možete angažirati trenera koji radi individualno - samo s vama i vašim psom.

Neki vlasnici su tako zaposleni da plaćaju trenera koji sam, bez njihove prisutnosti, uči psa osnovnim komandama. Tek kad pas savlada osnove, uključuje se vlasnik, kako bi pas naučio slušati iste komande druge osobe. Ako netko tvrdi da za druženje sa psom nema ni sat-dva tjedno, bolje je razmisliti ima li on/a uopće uvjete za držanje psa kojeg bi dnevno trebalo izvoditi na barem sat vremena.

sto-pas-treba-znati2.jpg

Koliko komandi će pas naučiti ovisi o dobi u kojoj dresura počinje (primjerenije je reći "školovanje"), pasmini, karakteru, inteligenciji psa, vještini trenera, međusobnom odnosu trenera i psa, trajanju školovanja i još nekim faktorima. No, nedvojbeno je da osnove uz malo truda može (i morao bi) naučiti svaki zdravi pas.

Dakle, ako ne želite probleme s drugim ljudima ili psima, kao i situacije u kojima je vaš pas u opasnosti ili ga čitavo susjedstvo lovi po livadi, a on vam veselo bježi ne shvaćajući da čini išta krivo, minimum školovanja značio bi:

- poslušnost u svakodnevnim situacijama kod kuće i vani, a to je da pas na naredbe stane i dođe k vama te da uvijek reagira na svoje ime;

- vođenje na uzici mora biti bez natezanja, navlačenja i trčanja, a uz vašu nogu pas treba znati hodati sa i bez uzice;

- poslušnost u situacijama u kojima bi se pas mogao naći u opasnosti kad nije na uzici, a najvažnije su da stane svaki puta kad namjeravate prijeći cestu, te da cestu prelazi samo kad mu vi to dozvolite (odnosno naredite), te da ne jede hranu koju nađe na tlu (problem hrane s proždrljivim je psima teže rješiv);

- komunikaciju s ljudima, npr. da na njih ne skače ili uporno 'žica' hranu ili maženje;

- poslušnost u situacijama mirovanja (npr. odlazak u goste), a to podrazumijeva naredbe "sjedni" i "lezi";

- socijalizaciju s drugim psima, što znači da ih ne smije napadati i općenito biti agresivan (neki su psi prirodno agresivniji, no odgojem se to može prevladati).

sto-pas-treba-znati3.jpg

Ljudi brkaju pseću potrebu za "jahanjem", tumačeći to kao agresiju ili homoseksualnost, no to u psećem svijetu znači rješavanje pitanja tko je dominantni primjerak.

Pas, naravno, ne razumije ni hrvatski ni drugi jezik, pa mu je svejedno hoćete li ga naučiti da se "sjedi" kaže tako ili "hombla", rezultati će biti isti. Međutim, postoji dobar razlog za jasne naredbe na hrvatskom jeziku: ako se pas, primjerice, izgubi i netko ga udomi dok vas ne pronađe, razumjet će "sjedni", kao i dosta drugih riječi koje je naučio. Također, ako ste ponekad prisiljeni psa ostaviti nekome drugome na čuvanje, taj će se puno lakše snaći ako treba zapamtiti komande "sjedni" i "cesta", nego izmišljene riječi.

Naredbe poput "daj šapu"  zgodne su i često služe za pokazivanje "koliko je moj pas pametan", ali nisu nužne ni za osnove pristojnosti ni za sigurnost psa, pa ne spadaju u osnove. Neki će treneri reći da još dosta naredbi treba savladati, no mi govorimo o minimumu. Kad bi barem ovaj minimum savladali baš svi psi, bilo bi i bitno manje problema u suživotu pseće i ljudske zajednice.