Traženje tartufa je nezamislivo bez dobro uvježbanog psa. Taj od pamtivijeka najbolji čovjekov prijatelj najbolja je šumska tražilica tog tajnovitog gomolja.

U Francuskoj i Italiji tartufari su nekada tartufe pronalazili  uz  pomoć svinja. Svinje dakako imaju dobar i istančan njuh, ali je sa njima veoma  teško tražiti. Iako je dokazano da mogu pronaći gomoljaču prije psa, nije baš preporučljivo istu uzimati rukom iz njenih ustiju, moramo priznati.

 
U odnosu na svinju pas je manjih dimenzija, lakše se prijevozi, te lakše  educira i dresira.

Ne možemo danas tvrditi da postoji pas za traženje tartufa. Svi su psi sposobni da ga pronađu ako su dobro uvježbani.

 

pas tartufarNaravno  nisu preporučljivi psi većih dimenzija. kao što su npr. šarplaninci, doge,  dobermani, rottweileri itd., premda se i oni mogu uvježbati za to. Za tartufarenje je potreban pas manjih dimenzija. Mnogi tartufari koriste razne mješance koje dobivaju križanjem  raznih lovačkih pasmina, ali se isto tako  koriste i čiistokrvni psi. Ne postoji najpogodnija pasmina za tartufarenje , ali po mom mišljenu pasmina Lagotto romagnolo ima zasigurno nešto više od ostalih. No, o toj pasmini nešto kasnije. 

 

Tartufari često nezadodovoljni radom svojih pasa iste škartiraju, tvrdeći da “ne rade” , neznajući da pas nije kriv zato jer ne pronalazi tartufe, već su zato ponajviše krivi sami budući istoga nisu pravilno obučili. Naime ponavljam, psi svih pasmina mogu pronalaziti tartufe, ali ih za to valja  ispravno obučiti, educirati, dresirati i trenirati. Pas nije igračka koju ćete uzeti sa police, s njom se igrati i kad vam igra dosadi vratiti je nazad na policu. Sa psom treba uvijek raditi.


pas tartufarMnogi tartufari “starijega kova” još uvijek primjenjuju zastarjele  metode dresure, koje uspijevaju, ali na uštrb pasa naravno. Stare se metode sastoje u tome da se pas pušta neko vrijeme da gladuje, a nakon toga mu se daju  komadići tartufa, budući je pas gladan on ih pojede, a nakon nekog vremena ih počinje sam tražiti po tlu jer je gladan. Ali takvi psi najčešće kada odrastu  jedu tartufe, što za tartufara nije dobro, ili kada  ga pronađu bježe sa njim, pa tartufar mora za njima trčati kako bi se dočepao psa i “mirisnog željenog zlata”. 

 

Mišljenja sam, da se u takvom pristupu dresiranja u biti muči jadna životinja. Kako bi vama bilo da ne jedete po par dana, a da onda netko od vas traži da radite. Radili biste? Zasigurno ne!

Više na: www.truffleland.com