VUČA SAONICA

 
Najpoznatije pasmine za vuču saonica su sibirski haski, samojed, aljaški malamut, eskimski psi i danas sve popularniji križanci polarnih pasmina s lovačkim psima (najčešće s pointerima) i hrtovima koji se nazivaju aljaški malamut.
U vuči saonica postoji niz disciplina, ovisno o broju pasa u zaprezi.
U kategoriji hobby natjecanja dovoljna je zaprega od 1 do 2 psa koji se natječu na stazi duljine oko 8 km.
Zaprege koje su sastavljene od 4 pasa natječu se na 8 km, sa 6 pasa na duljini staze od 12 km, sa 8 pasa na 16 km i u tzv. unlimit kategoriji ( u kojem broj pasa u zaprezi nije ograničen) na 20 - 23 km. U unlimit kategoriji broj pasa najčešće se kreće od 15 - 16.

 

vuča saonicaNajteža utrka u Europi je Alpirod koji se sastoji od sedam etapa. Počinje u Francuskoj, nastavlja se kroz Švicarsku, Austriju i završava se u Cortini d'Ampezzo u Italiji. U ovoj utrci psi u samo 11 dana prolaze 750 kilometara.
Najteže natjecanje za zaprežne pse Iditarod Traila održava se na Aljasci. Staza ove utrke dugačka je 1800 km.
Vlasnici koji imaju samo jednog ili dva psa zimi mogu vježbati skiering - povlačenje skijaša trkača.
Tjelesna kondicija psa nesumnjivo je važan uvijet za uspijeh zaprege, ali ne i najvažniji, kako bi očekivali. Iskusni musheri (natjecatelji - vodiči u vuči saonica) tvrde da je od kondicije važniji raspored pasa u zaprezi, a od presudne je važnosti odnos čelnog psa i mushera. Naime, psima koji saonice vuku iz zadovoljstva, musher upravlja preko čelnog psa. Zapovijedi koje on izdaje povicima: lijevo, desno, ravno, brže, oprezno, uspori itd., čelni pas mora pouzdano izvršavati i na taj način voditi ostale pse u zaprezi. Kao i svi drugi sportovi i vuča saonica zahtjeva dugotrajne pripreme sa znatno većim brojem pasa i vježbanja, da bi se sastavila dobra zaprega koja će se uspješno natjecati i biti spremna ostvariti maksimum.
Psi koji aktivno vuku saonice trebaju biti besprijekornog zdravlja, dobre kondicije i nikad ih se ne smije opterećivati iznad njihovih mogućnosti. Naime, psi su skloni u zaprezi raditi i iznad svojih tjelesnih mogućnosti - doslovce do iznemoglosti. Ishrana psa je posebno poglavlje u svijetu sporta vuča saonica. Dnevna potreba pasa na natjecanju penje se i do 700% od prosječne energetske potrebe. Koliko god musheri bili veliki prijatelji, na ovom polju svi imaju svoje vlastite recepte i svi pažljivo skrivaju svoje tajne.
Vuča saonica je iznimno teška i musherima. Nerijetko musheri, na najtežim dionicama, moraju trčati iza saonica, i stoga ovaj sport preporučujem pravim sportašima dobre kondicije i samo onima koji su, ukoliko je potrebno, u stanju žrtvovati pobjedu zbog zdravlja pasa u zaprezi. Vuča saonica je sport koji se može uspješno vježbati i u predjelima koji snijeg imaju samo u zimskim mjesecima. Za kondicione treninge u ovim prilikama koriste se posebno pripremljena kolica.


VUČA KOLA



vuča kola

 

Vuča kola je sport namjenjen najvećim i najjačim psima u psećem svijetu - molosoidnim pasminama, ali ispitu se može pristupiti s bilo kojom pasminom visine grebena iznad 50 cm.


Ispit se sastoji od vuče kola ukupne težine 50 kg na otvorenoj stazi duljine 3 km. Za vrijeme savladavanja staze psi moraju savladati dodatne vježbe: jednu kraću stazu punu prepreka moraju proći u što kraćem vremenu, na zapovijed skretati lijevo i desno itd. Pored brzine suci ocjenjuju poslušnost i vrijeme reakcije psa, ali i ponašanje za vrijeme postavljanja opreme na psa i raspoloženje (radost) pasa za vrijeme rada.

 

 

 

 

 

 

VUČA TERETA

 
Weight pulling ili vuča terreta je sport koji potječe sa sjevera Kanade i Aljaske još iz doba zlatne groznice. I danas je posebno popularna moderna verzija ovog sporta u zapadnim predjelima SAD-a. Brigu o pravilima i patronat nad natjecanjem vodi organizacija s nazivom Internacional Weight Pulling Association (IWPA), koja natjecateljske pse dijeli u 6 težinskih razreda od 15,5 kg do iznad 57 kg tjelesne težine.
Natjecanje se, ovisno o težinskoj kategoriji, sastoji od povlačenja tereta određene težine na kolicima na stazi duljine od 4.48 m do 6.1 m. Maksimalno vrijeme za povlačenje tereta je jedna minuta. Prilikom povlačenja vodič psa smije bodriti riječima i povicima, ali ne smije ga dotaknuti, motivirati ga igračkom ili hranom i, naravno, ne smije ga ni plašiti.
Američki rekord drži jedan pitbull terijer po imenu Panda, koji je povlačio teret težine 705 kg i stazu savladao za 23.8 sekundi. Težinski rekord u perolakoj kategoriji drži pas koji je bio težak svega 5.7 kg, a u apsolutnoj kategoriji jedan irski vučji hrt koji je bio težak čak 104 kg.