Rad sa psima

Obuka lovačkog psa po definiciji je pobuđivanje prirođenih osobina i prilagođavanje svojim potrebama u lovu. Što prije pobudimo prirođene osobine i potaknemo psa na rad, to ćemo prije imati dobrog pomoćnika u lovu

Kako bi mladi lovački pas bio dobar pomoćnik u lovu, osim poslušnosti, treba znati još neke radnje. Većina od njih je prirođena, ali definicija obuke lovačkog psa je pobuđivanje prirođenih osobina i prilagođavanje svojim potrebama u lovu. Što prije pobudimo prirođene osobine i potaknemo psa na rad, to ćemo prije imati dobrog pomoćnika u lovu.

Markiranje ili ferma je prirođeno kod svih ptičara, a to je osobina pasa ptičara da svojim stajanjem naznače prisutnost divljači. Kod nekih se pasa nagon za markiranje pojavljuje vrlo rano i na divljač promarkiraju s tri-četiri mjeseca, a neki ne promarkiraju ni do godinu dana.

Međutim, pravilnom obukom već od šteneta moguće je vrlo rano kod psa pobuditi nagon za stajanjem - pokazivanjem divljači. U starosti od dva mjeseca počinjemo obuku markiranja. Na kraj ribičkog ili nekog drugog štapa zavežemo uzicu dužine oko dva metra, a na njen drugi kraj plijen, najbolje prepelicu, fazansko krilo, zečju šapicu ili slično. Najbolje je nekoliko puta dati štenetu da omiriše predmet i uzme ga u usta, eventualno ga baciti metar-dva da ga zainteresiramo za predmet, a nakon toga "pecaljkom" ga zabacimo nekoliko metara daleko. Ako smo pravilno zainteresirali štene, ono će vrlo rado krenuti po "plijen". Kada se štene približi "plijenu" zabacimo ga na drugu stranu. Dok štene stoji ili prilazi "plijenu", plijen stoji mirno, a kada se previše približi predmet pobjegne. Već nakon nekoliko pokušaja štene će shvatiti da ne vrijedi proganjati predmet, već će pokušati prikradati mu se. Kada priđe dovoljno blizu zastat će i "markirajući" blokirati "plijen". Dok štene stoji predmet ne treba mrdati, a pokušaj hvatanja treba "kazniti" prebacivanjem plijena na drugu stranu. Ovakav trening je dobro ponoviti dva-tri puta u danu po šest-sedam zabačaja, a jednom do dva puta u treningu dobro je dati štenetu da uhvati plijen u usta kao nagradu za dobro "markiranu divljač". Sljedeći korak u obuci markiranja je odstrijeljena prepelica. U nedostatku divlje prepelice dobro će poslužiti i japanska prepelica. Svježe odstrijeljenu ili odmrznutu prepelicu svežemo na "pecaljku" i ponovimo postupak "zabacivanja". Već naučeno markiranju, štene će i ovaj plijen fermati već prilikom prvog treninga. Kada sasvim sigurno i stabilno markira "na viđeno" mrtvu prepelicu, te kada shvati da divljač ima miris, obuku markiranja trebamo prenijeti na tlo obraslo travom visine nekoliko centimetara. I na ovakvom terenu će psić vrlo brzo shvatiti što se od njega traži i markirati divljač. Međutim, nama je u ovoj fazi obuke na travi bitno da psić shvati kako "plijen" ima miris i da miris poveže s plijenom. Kada štene prihvati miris i travu, obuku markiranja nastavljamo u travi visokoj deset-petnaest centimetara. Štene staro tri-četiri mjeseca dovoljno je zrelo za ovaj nivo obuke. U ovakvoj travi štene će "zabačenu" divljač prije osjetiti njuhom nego vidjeti očima. Pravilnim treningom će već za dan-dva markirati "na nos", odnosno stajati na neviđenu divljač. Sljedeći korak u obuci markiranja je markiranje žive prepelice. Najbolje je živu divlju ili japansku (ako se obuka radi izvan lovne sezone) prepelicu privezati na pecaljku samo kako bi psić prihvatio miris žive divljači. Štenetu nije lako markirati "na neviđeno" u travi, ali kada poveže miris žive divljači i postavljenu divljač, pola lovačkog psa je gotovo. Pravilnim treningom za nekoliko dana "učenik" će markirati i živu divljač na pecaljki. U sljedećem nivou obuke na strnište, lucerište ili livadu postavimo žive prepelice bez pecaljke, kojima su svezana krila da ne mogu poletjeti, ali koje mogu hodati i ostaviti dovoljno mirisa, da se štene može orijentirati na miris i po mirisu pronaći divljač. Krila se vežu tako da na oba krila gumicom ili izolirbandom povežemo letna pera da ptice ne mogu poletjeti. I ovakve prepelice će psić pratiti njuhom, a možda i markirati. Zatim postavljamo žive prepelice po terenu bez ikakvog kretanja. Prepelicama treba kapicom intenzivne boje zatvoriti oči kako bi bile mirne i ostale na istom mjestu, te bile vidljive izdaleka. Na ovaj način će postavljene prepelice ostati na istom mjestu gdje smo ih ispustili, lučit će dovoljno mirisa da se osjete na primjerenu udaljenost i psić će ih moći markirati s primjerene udaljenosti. Nakon pola sata su prepelice izlučile dovoljno mirisa u svoju okolinu, te s mladim psićem izlazimo na teren. Budući da je mjesto postavljanja prepelice obilježeno kapicom, ptice su vidljive s primjerene udaljenosti i moguće je psa navesti u zonu mirisa, kontrolirati ga i korigirati prilikom rada. Štene koje je obučavano na ovakav način će u starosti od šest-sedam mjeseci samostalno pronalaziti divljač i markirati je. Ako smo s psom napravili pravilno dolazak na poziv, vodljivost na povodniku i bez njega, odloživost i poslušnost, pretraživanje terena i markiranje, ostalo nam je samo da ga obučimo da donosi odstrijeljenu divljač i predmete, i lov može početi.

Izvor: Glas lova i ribolova